Prodaja u inostranstvo i PDV
· 5 min čitanja
Prodaja u inostranstvo iz online prodavnice je najbrži način da malo tržište prestane biti ograničenje. Crna Gora ima 620.000 stanovnika. Region ima nekoliko miliona.
Ali nije prekidač koji se uključi. Mijenja se porez, dostava, naplata i papirologija.
Šta se mijenja u porezu
Izvoz robe se tretira drugačije nego prodaja unutar zemlje.
Praktično to znači da prodavnica mora prepoznati gdje ide roba i primijeniti odgovarajući tretman — jer nije isto prodati u Podgorici i poslati u Beograd.
Ovo se podešava u prodavnici i nije komplikovano tehnički. Ali odluka kako se tretira je poreska i donosi je knjigovođa.
Pitajte knjigovođu prije nego što uključite slanje van zemlje. Ako počnete pa poslije ispravljate, svaki izdati račun je problem.
Druga strana medalje: zemlja u koju šaljete ima svoja pravila o uvozu. Kupac može biti dužan da plati uvozne dažbine kad paket stigne — i to mora jasno pisati u vašim uslovima, prije nego što naruči.
Kupac koji naruči za 50 eura pa mu na vratima traže još 15 vraća paket i piše loše o vama. To se sprječava jednom rečenicom na sajtu.
Šta se mijenja u dostavi
Pouzeće otpada. Preko granice je komplikovano i skupo, a kod većine službi ni ne postoji.
To znači da morate imati kartičnu naplatu prije nego što otvorite prodaju van zemlje. Bez nje nemate čime naplatiti.
Cijena dostave je drugačija. Slanje u region košta znatno više nego unutar Crne Gore. Mora postojati zasebna zona sa svojom cijenom.
Rok je duži. Tri do sedam dana umjesto jedan do dva. Napišite realno.
Prateća dokumentacija. Pošiljka koja prelazi granicu traži prateće dokumente. Kurirska služba vam kaže šta tačno i to postaje dio rutine pakovanja.
Pitajte svoju kurirsku službu da li uopšte šalje van zemlje i po kojim uslovima, prije nego što išta obećate kupcima.
Šta se mijenja u naplati
Kartica postaje obavezna, i to takva koja prihvata strane kartice.
Provizija na strane kartice je često veća od one na domaće. Provjerite kod banke i uračunajte u cijenu.
Valuta ostaje euro kod većine tržišta u okruženju, što nam olakšava stvar. Za tržišta sa drugom valutom, dodajte preračunavanje i budite jasni u kojoj valuti se naplaćuje.
Šta se mijenja na sajtu
Uslovi prodaje moraju pokrivati inostranu prodaju — rok, ko plaća uvozne dažbine, kako se vraća roba iz inostranstva, ko plaća povratnu dostavu.
Povraćaj iz inostranstva je skup. Odlučite unaprijed ko ga plaća i napišite.
Jezik. Za region ne treba prevod. Za dalje, treba, i to je zaseban posao.
Cijene dostave po zonama moraju biti vidljive prije nego što kupac unese podatke.
Adresni obrazac mora prihvatiti strane adrese i poštanske brojeve.
Kome se isplati
Roba koju je teško naći. Ako ste jedini u regionu koji drži nešto, ljudi će naručiti bez obzira na dostavu.
Roba sa dobrom maržom. Dostava u region košta više, pa marža mora to podnijeti. Ispod dvadeset eura marže po pošiljci, teško.
Lagana roba. Kurir naplaćuje po težini. Nešto teško se ne isplati slati.
Domaći proizvodi. Ako pravite nešto što se vezuje za Crnu Goru — hrana, rukotvorine, kozmetika sa domaćim sirovinama — inostrano tržište je često veće od domaćeg.
Kome se ne isplati
Jeftina roba. Dostava od 12 eura na artikal od 20 nema smisla.
Roba koju kupac može naći kod sebe. Ako u Beogradu postoji deset prodavnica sa istim, niko neće čekati paket iz Podgorice.
Krupna i teška roba.
Roba sa čestim povraćajima. Odjeća i obuća se vraćaju često, a povratna dostava iz inostranstva pojede sve.
Kako početi bez velikog ulaganja
Ne otvarajte cijeli svijet odjednom.
Prvi korak: jedno susjedno tržište. Jedna dodatna zona dostave, jedna cijena, uslovi dopunjeni jednim odjeljkom.
Testirajte tri mjeseca. Gledajte koliko porudžbina stigne, koliko košta dostava u prosjeku, koliko je povraćaja.
Ako ide — dodajte sljedeće tržište.
Ako ne ide — izgubili ste nekoliko sati podešavanja, ne nekoliko hiljada eura.
Ovo je razuman način da se provjeri da li vaša roba putuje, prije nego što uložite u prevod, poseban marketing i sve ostalo.
Šta napisati na sajtu prije nego pustite
Prodaja van zemlje traži da uslovi budu jasniji nego za domaću prodaju, jer kupac ne može doći kod vas.
Ko plaća uvozne dažbine. Najvažnija rečenica. Ako ih plaća kupac, mora to znati prije nego naruči — ne na vratima.
Rok isporuke po zemljama, realan. Tri do sedam radnih dana, sa napomenom da carinski postupak može produžiti.
Cijena dostave po zonama, vidljiva prije unosa podataka.
Kako se vraća roba i ko plaća povratnu dostavu. Povraćaj iz inostranstva je skup, i pravilo mora biti napisano prije prve porudžbine.
U kojoj valuti se naplaćuje.
Šta se dešava ako paket ne stigne. Rok poslije kog se smatra izgubljenim i šta tada radite.
Ove stavke nisu formalnost. Kupac iz druge zemlje koji ne nađe jasne odgovore ne naručuje, jer ne zna kome bi se žalio.
A vi, ako to niste napisali, snosite trošak svaki put kad nešto pođe naopako.
Redoslijed
1. Pitajte knjigovođu kako se tretira izvoz i šta treba na računu
2. Pitajte kurirsku službu da li šalje i po kojoj cijeni
3. Provjerite da vaša kartična naplata prima strane kartice
4. Dopunite uslove prodaje — dažbine, povraćaj, rok
5. Dodajte zonu dostave sa cijenom
6. Pustite jedno tržište i mjerite tri mjeseca
Prva tri koraka su pozivi. Ostalo je pola dana rada.
Ako hoćete da se prodavnica pripremi za prodaju u region — javite šta prodajete i koliko je prosječna težina pošiljke.
info@asenvirocon.me · 068 090 161