Web shop za 1.500 eura: kako to izgleda u praksi
· 4 min čitanja
Ovo je opis tipičnog posla, ne priča o konkretnom klijentu. Brojke su okvirne i odnose se na ono što se najčešće ponavlja kod malih trgovaca u Crnoj Gori — radnja koja radi nekoliko godina, između sto i dvjesta artikala, prodaja u zemlji.
Svrha je da vidite gdje odlazi vrijeme i gdje se zapinje, prije nego uđete u to.
Polazna tačka
Tipičan trgovac koji zove ima ovo: radnju, robu na stanju, Instagram profil sa nekoliko hiljada pratilaca i dvadesetak poruka dnevno u kojima ljudi pitaju cijenu i da li ima dostave.
Nema: spisak proizvoda u tabeli, slike osim onih sa telefona, i nikakvu ideju koliko čega ima na stanju u datom trenutku.
To je normalno polazište. Nije problem, ali određuje koliko će posao trajati.
Prva sedmica: spisak, ne dizajn
Prvi posao nije izgled prodavnice nego tabela.
Jedan red po artiklu: naziv, šifra, kategorija, nabavna cijena, prodajna cijena sa PDV-om, količina na stanju, kratak opis. Trgovac to radi sam ili sa nekim iz radnje jer niko drugi ne zna robu.
Ovo je dio gdje posao najčešće stane. Nije težak, dosadan je. Za 150 artikala treba dva do tri dana koncentrisanog rada.
Paralelno se registruje domen, uzima hosting i postavlja osnovna prodavnica. To je posao izvođača i traje dan.
Druga sedmica: postavke koje niko ne vidi
Ovdje se radi ono što razlikuje prodavnicu koja radi od one koja izgleda kao da radi.
Podešava se PDV tako da su cijene prikazane sa porezom — kod nas kupac mora vidjeti konačnu cijenu.
Podešava se dostava: jedna cijena za Podgoricu i primorje, druga za sjever, besplatno iznad određenog iznosa. Cifra iznad koje je besplatno bira se tako da bude malo iznad prosječne korpe, da gura kupca da doda još jedan artikal.
Podešava se plaćanje pouzećem, jer prvih mjeseci najveći dio prometa ide tako.
Pišu se uslovi prodaje, pravo na odustanak i način reklamacije. Ovo je zakonska obaveza i nije formalnost — kupac koji ne nađe uslove često ne kupi.
Postavlja se potvrda porudžbine na mejl, i za kupca i za trgovca. Zvuči sitno, ali trgovac koji ne dobija mejl neće vidjeti porudžbinu do sjutra.
Treća sedmica: slike i unos
Slike sa telefona su prihvatljive ako se slika kako treba: bijeli ili jednobojni fon, dnevno svjetlo, isti ugao za sve proizvode, artikal popunjava kadar.
Razlika između fotografija koje su nabacane i onih koje su jednoobrazne vidi se odmah kad se otvori kategorija. Neujednačene slike prodavnicu čine da izgleda kao oglasnik.
Unos proizvoda ide preko tabele. Ako je tabela uredna, 150 artikala se uveze za pola dana. Ako nije uredna, ide se ručno i traje tri dana. Zbog toga se prva sedmica isplati.
Četvrta sedmica: proba i puštanje
Probne porudžbine. Neko ko nije radio na prodavnici naruči tri artikla, na telefonu, i prijavi svaku smetnju.
Ovdje se redovno nađu iste stvari: cijena dostave se ne prikazuje dok se ne unese grad, dugme za dodavanje u korpu je premalo na telefonu, potvrda na mejlu ide u nepoželjnu poštu, kategorije se zovu kako ih trgovac zove a ne kako ih kupac traži.
Sve to su popravke od po petnaest minuta, ali ih mora neko naći.
Poslije toga prodavnica ide u rad.
Gdje odlazi 1.500 eura
Okvirna raspodjela za ovakav posao:
- postavljanje, tema i podešavanje: oko 700 eura
- podešavanje PDV-a, dostave i plaćanja: oko 250 eura
- uvoz i sređivanje proizvoda: oko 300 eura
- uslovi prodaje, probe i ispravke: oko 250 eura
Hosting i domen dolaze posebno, oko 120 eura za prvu godinu.
Kartična naplata i fiskalizacija nisu u ovoj cifri. Trgovac ih po pravilu dodaje kasnije, kad vidi da promet ide.
Šta se dešava poslije
Prvih mjesec dana promet je uglavnom od ljudi koji trgovca već znaju — sa Instagrama i iz radnje. To nije uspjeh prodavnice, to je preseljeni promet. Ali je korisno: kupci koji vas znaju najlakše prijave šta ne valja.
Pretraga počinje da donosi posjete tek poslije dva do četiri mjeseca, i to samo ako postoje tekstovi i uredni opisi proizvoda. Prazna prodavnica sa nazivima artikala i bez ijedne rečenice ne dolazi ni do koga.
Realno očekivanje za prvu godinu male prodavnice u Crnoj Gori nije da zamijeni radnju. Očekivanje je da preuzme pitanja koja su trošila sate, i da doda desetak do dvadeset porudžbina mjesečno od ljudi koji ne bi ušli u radnju.
Šta bi se uradilo drugačije
Dvije stvari se ponavljaju kod skoro svakog ovakvog posla.
Prodavnice se puštaju sa previše artikala. Sedamdeset dobro urađenih proizvoda, sa slikama i opisima, prodaje bolje od 150 nabacanih.
I kategorije se prave po logici trgovca, ne kupca. Trgovac dijeli po dobavljaču, kupac traži po namjeni. Kategorije treba imenovati onako kako ljudi pitaju u poruci.
Ako planirate ovakav posao — javite koliko imate artikala i da li postoji tabela. To dvoje određuju sve ostalo.
info@asenvirocon.me · 068 090 161