Kome se online prodavnica isplati, a kome ne

Da li se isplati online prodavnica ne zavisi od toga koliko volite internet, nego od tri broja: vaše marže, prosječne vrijednosti korpe i toga koliko puta isti kupac kupi.

Ako ta tri broja ne rade u vašu korist, prodavnica će biti trošak koji lijepo izgleda.

Računica na salveti

Prodavnica vas košta oko 2.000 eura na početku i oko 600 godišnje. Recimo da to raspišete na dvije godine — 1.600 eura godišnje, ili oko 135 mjesečno.

Ako je vaša marža po prodaji 8 eura, treba vam 17 prodaja mjesečno samo da pokrijete prodavnicu. Ako je marža 40 eura, treba vam četiri.

Sad dodajte dostavu. Kurir u Crnoj Gori košta 2,5 do 4 eura po pošiljci. Ako to ne naplaćujete kupcu, marža vam pada za toliko. Ako naplaćujete, dio kupaca odustane.

Dodajte i povraćaje. U odjeći je normalno da se pet do petnaest odsto robe vrati. Svaki povraćaj je dva puta plaćena dostava i roba koja se ne može odmah prodati.

Kad to sve prođete, dobijete pravu cifru.

Kome se isplati

Roba sa maržom preko 30 eura po komadu. Namještaj, alat, oprema, tehnika, kozmetika u većim pakovanjima. Tu jedna prodaja plaća dostavu i još ostane.

Roba koja se ponavlja. Hrana za životinje, filteri, potrošni materijal, dodaci ishrani. Kupac koji se vrati četvrti put košta vas skoro ništa, a marža je ista. Ovdje je prodavnica najisplativija stvar koju možete napraviti.

Roba koju ljudi ne mogu lako naći u Crnoj Gori. Ako ste jedini koji drži određenu marku ili dio, ljudi će vas tražiti. Prodavnica tu služi da vas nađu i naruče bez telefoniranja.

Trgovci koji već imaju kupce. Ako imate četiri hiljade pratilaca na Instagramu i svaki dan odgovarate na poruke „koliko košta”, prodavnica vam štedi sate. To je ušteda koja se odmah mjeri.

Roba koja se šalje van Crne Gore. Tržište od 620.000 ljudi je malo. Prodavnica koja radi na engleskom i šalje u region mijenja veličinu igre.

Kome se ne isplati

Roba sa maržom ispod 5 eura. Osnovne prehrambene namirnice, cigarete, sitna galanterija. Dostava pojede sve.

Krupna i teška roba koja se ne isplati slati. Građevinski materijal, vreće cementa, veliki bijeli tehnički artikli. Tu vam treba sajt sa cijenama i kontaktom, ne korpa. To je drugi posao.

Usluge. Frizer, zubar, majstor. Vama ne treba korpa nego zakazivanje.

Trgovci bez zaliha. Ako svaki artikal naručujete tek kad ga neko traži, prodavnica će vam donositi porudžbine koje ne možete ispuniti za tri dana. Kupac koji čeka tri sedmice ne vraća se.

Trgovci koji nemaju ko da vodi. Prodavnica traži nekoga ko svaki dan gleda porudžbine, javlja se, pakuje i šalje. Ako to niko ne radi, prodavnica postaje mjesto gdje ljudi naručuju i onda zovu ljuti.

Test od tri pitanja

Odgovorite iskreno.

Prvo: koliko vas košta jedna dostava, i koliko zarađujete na prosječnoj korpi? Ako je dostava veća od trećine marže, imate problem koji dizajn neće riješiti.

Drugo: da li iko već traži vašu robu preko interneta? Otvorite pretragu, ukucajte šta prodajete plus „Crna Gora”. Ako ima konkurencije — dobro je, znači ima tražnje. Ako nema baš ničega, možda nema ni kupaca.

Treće: ko će raditi porudžbine? Ime, ne funkcija. Ako nemate ime, nemate prodavnicu.

Srednji slučaj: prvo mali korak

Ako ste negdje između, ne pravite punu prodavnicu odmah.

Napravite je sa dvadeset najboljih artikala. Ne svih 300 — dvadeset koji najbolje idu u radnji. Plaćanje pouzećem, jedna kurirska služba, bez kartice, bez fiskalizacije ako još niste u obavezi.

To košta oko 800 eura i traje dvije sedmice. Vodite je tri mjeseca i gledajte dva broja: koliko porudžbina dolazi i koliko vas svaka košta u vremenu.

Ako poslije tri mjeseca imate deset do petnaest porudžbina mjesečno, nadograđujete i to je bila dobra odluka. Ako imate dvije, znate da vaša roba ne ide tim putem, i saznali ste to za 800 eura umjesto za 2.500.

Šta se najčešće pogriješi

Najčešća greška nije loša prodavnica. Najčešća je prodavnica koja se napravi i onda ostavi.

Prodavnica bez novih proizvoda, bez ažuriranih cijena i bez ijednog teksta koji objašnjava šta prodajete, ne dolazi ni do koga. Ona nije loša — nju prosto niko ne vidi.

Računajte da poslije izrade treba još sat do dva sedmično vašeg vremena, svake sedmice, godinu dana. Ako to nemate, sačekajte dok budete imali.

Trošak koji se ne vidi u računici

Do sad smo računali novac. Ima i drugi trošak.

Vaše vrijeme svakog dana. Pregled porudžbina, potvrda kupcu, izdvajanje robe, pakovanje, predaja kuriru, odgovaranje na pitanja gdje je paket. Realno tri do pet minuta po porudžbini, plus pola sata dnevno na sve ostalo.

Za dvadeset porudžbina mjesečno to je oko petnaest sati. Ako vaš sat vrijedi deset eura, prodavnica vas košta još 150 eura mjesečno u vremenu koje niste naplatili.

Zaglavljen novac u zalihama. Prodavnica traži da roba bude na stanju. Roba koja stoji je novac koji ne radi.

Pažnja. Ovo je najveći skriveni trošak kod malih firmi. Vlasnik koji vodi radnju i prodavnicu radi dva posla. Ako prodavnica uzme pažnju od radnje koja donosi glavni prihod, ukupno ste na gubitku iako prodavnica ima promet.

Zato se prije nego što odlučite pita ne samo „hoće li se isplatiti”, nego i ko će to raditi i šta neće raditi umjesto toga.

Ako odgovor bude „ja, uveče, poslije radnje”, to funkcioniše tri mjeseca. Poslije toga prodavnica ili dobije svog čovjeka ili se ugasi.

Ako hoćete da zajedno prođemo kroz vašu računicu — javite koju robu prodajete, koliko je prosječna marža i koliko porudžbina očekujete mjesečno.

info@asenvirocon.me · 068 090 161